Uspješna komunikacija - Pola puta do uspjeha
Uspješna komunikacija predstavlja pola puta do uspjeha u poslovanju, ali se ne stječe rođenjem, nego učenjem i vježbanjem i rezultat je svjesnog aktivnog napora.
Svi komuniciramo, ali jesmo li u tome uspješni i znamo li gdje najčešće griješimo. Jesmo li otvoreni i iskreni i kakav stil ponašanja u komunikaciji izražavamo. To su neka od pitanja, na koje odgovore pruža znanje, jer komunikacija se ne stječe rođenjem, nego učenjem i vježbom. Po mnogim istraživanjima provedenim u organizacijskoj psihologiji i menadžmentu danas znamo da je uspješna komunikacija pola puta do uspjeha u poslovanju. Drugu polovicu čini znanje o struci i svi bi trebali biti stručni u radu. No, da bi mogli raditi u struci moramo surađivati s ljudima s kojima radimo, znati komunicirati i postizati zajedničke ciljeve, ističe Tanja Pureta, direktorica tvrtke Ramiro, specijalizirane za savjetovanje i upravljanje poslovanjem.
Uvijek može biti bolje
Uspješna komunikacija se sastoji od nekoliko koraka i uvijek polaziti iz sadašnje perspektive. To znači da se mora utvrditi kakav problem sada opterećuje tvrtku, zatim definirati željeno stanje, što se hoće postići i kako doći do željenog cilja. Drugim riječima, tko treba što napraviti ili kako trebamo svi modificirati svoje ponašanje da dođemo do željenog stanja. Uspješna komunikacija ne trpi kopanje po prošlosti, traženje krivaca, izbjegavanje grešaka ili prebacivanje odgovornosti, jer se time komunikacija zatvara. Ako se traži tko je pogriješio, nekoga stigmatizira ili optužuje, a ne nastoji riješiti problem stvara se loša komunikacija i barijera među ljudima, jer nitko ne voli biti optužen ili se osjećati loše. Svatko ima pravo pogriješiti, ali i dužnost naučiti iz svojih grešaka kako da bude bolje, ali o greškama treba otvoreno razgovarati, jer su one prilika da tim ili cijela organizacija odluči kako raditi bolje. Greške se moraju prihvaćati kao put prema uspjehu, a ne kao put prema međusobnom okrivljavanju, prebacivanju odgovornosti i lošem raspoloženju. Ako menadžment svoje poslovanje temelji na nejasnim pravilima i odluke donosi netransparentno takvo će poslovanje uvijek dovesti do neuspjeha. Zaposlenici možda neće znati što se točno događa, ali će osjećati da se u pozadini nešto valja. Kad zaposlenici ne znaju što se od njih traži kod zaposlenika će se stvoriti osjećaj straha, nepovjerenja i potrebe da se zatvore i maksimalno zaštite. Komunikaciju uvijek mora poticati najviši menadžment i transparentno donositi odluke kako bi svaki zaposlenik znao da organizacija u kojoj radi nešto vrijedi, da u nju može imati povjerenja i na koncu da može u organizaciju utkati vlastiti rad na pravi način, savjetuje Tanja Pureta.
Što je uspješna komunikacija?
Svaka komunikacija je uspješna ako je osoba koja pruža poruku čini tako da je onaj koji je prima doživi ili prihvati na isti način. Problem je što u komunikaciji uvijek sudjeluju naše emocije i svatko se pita što druga osoba zapravo hoće reći, odakle joj pravo da nešto kaže i kako se ponaša. Uvijek se razmišlja o odnosu, emocijama i pravom značenju riječi i vrlo često događa da se međusobno ne razumijemo ili ne želimo razumjeti, što dovodi do velikih problema i komunikaciju čini izuzetno teškom. - Emocije su dobar sluga, ali loš gospodar kao i vatra i dobro je znati da nam emocija može biti znak da nešto nije u redu. U komunikaciju ne trebamo ulaziti kad smo ljuti ili kada nas je nešto povrijedilo, jer ćemo u pravilu imati napadački stav i neće nam biti namjera razumjeti sugovornike i doći do zajedničkog cilja, nego samo izraziti emocije. Komunikacija je intelektualni, a ne emocionalni proces i kad nas preplave emocije najprije treba pustiti da one prođu, a potom razmisliti kako ćemo komunicirati. Uvijek imamo dovoljno vremena da izađemo na zrak, duboko udahnemo i da se smirimo, jer uvijek je bolje vratiti se u komunikaciju nego napraviti štetu. Važno je znati da ni ona nije nepopravljiva, makar u konfliktnim situacijama ljudi imaju tendenciju zaboraviti sve što je bilo dobro u odnosu s nekom osobom i reći ona za mene više ne postoji. Svakome se može dogoditi loša emocija i loše ponašanje, ali veličina čovjeka je da razumije, razmisli i da se vrati i riješi problem, naravno uz upotrebu ključnih riječi žao mi je, oprosti i hvala, jer riječi su kao cigle s kojima možemo među ljudima napraviti mostove, ali i podići zidove, zaključuje Tanja Pureta.
